KRŠĆANSKA BAPTISTIČKA CRKVA NOVI TRAVNIK

Danas ćemo na temelju Biblije gledati koji je osnovni problem čovječanstva i koje je njegovo rješenje. A koji je osnovni problem čovjeka? Mnogi bi rekli ovo ili ono, a malo tko bi se složio s biblijskim odgovorom da je grijeh čovjekov najveći problem. Grijeh je kršenje Božjeg Zakona, to je čovjekova pobuna protiv Stvoritelja. Zbog grijeha se Božji gnjev izljeva na nas. Nama treba oproštenje grijeha i pomirenje s Bogom. Rješavanje problema između Boga i čovjeka i, kao posljedica toga, između čovjeka i čovjeka, svrstat ću pod jedan zajednički naziv, a to je duhovna obnova.

Što je to duhovna obnova (odnosno duhovna obnova o kojoj ja želim da govorim)? Da bismo odgovorili na ovo pitanje nije dovoljno dati samo pozitivan odgovor, tj. reći što je duhovna obnova, nego je veoma potrebno reći i što duhovna obnova nije.

-Duhovna obnova nije doživjeti neki osjećaj i bolje se osjećati. Doživjeti neko nedefinirano iskustvo koje će mi pomoći da se malo bolje osjećam.

-Duhovna obnova nije prestati piti, pušiti i drogirati se. Iako je to dobro i potrebno, to samo po sebi nije duhovna obnova.

-Duhovna obnova nije prestati psovati Boga ili prestati psovati bilo što jedno vrijeme ili čak zauvijek. To je dobro i potrebno, ali to samo po sebi ne mora biti duhovna obnova.

-Duhovna obnova nije početi vršiti neke vjerske obrede i ceremonije i početi se moliti Bogu. To je možda dobro i potrebno, ali to samo po sebi nije duhovna obnova.

-Duhovna obnova nije početi činiti dobra djela i pomagati ljudima i dobro se osjećati. To je dobro i potrebno, ali to samo po sebi nije duhovna obnova.

-Duhovna obnova nije doživjeti neko čudo ili čudesno iscjeljenje. To može biti dobro, ali to nije duhovna obnova, niti dokaz da je netko doživio duhovnu obnovu.

Neki ljudi su orijentirani na ove stvari i ako ih dožive misle da su doživjeli neku značajnu obnovu, ali to uopće ne mora biti tako.

Što je onda duhovna obnova? Duhovna obnova jeste novo rođenje odozgo, od Boga, od Duha Svetoga. Duhovna obnova uključuje oproštenje grijeha i pomirenje čovjeka i Boga. Ona je spasenje od Božjeg gnjeva i pakla. Kada On, Duh Sveti, uđe u čovjeka potpuno ga mijenja i čini novim stvorenjem. Onaj koji jednom doživi duhovnu obnovu, nikada više neće biti ono što je bio prije. Kako može biti isti čovjek koji je primio Duha Svetoga i onaj koji ga nije primio? Zar čovjek koji primi Duha Svetoga može ostati isti kao što je bio prije? Zar čovjek u kome živi Bog, može biti isti kao onaj u kome Bog ne živi? Ako netko tako misli onda se ozbiljno vara.

Zašto je potrebna duhovna obnova?

Zašto je potrebna duhovna obnova? Kako je čovjek došao u to stanje da mu je potrebna duhovna obnova?

Neki će reći: "Sve je sa mnom bilo dobro dok nisam doživio to i to. Od tada sam se počeo osjećati loše i mislim da mi treba duhovna obnova."

Drugi će reći: "Sve bi bilo dobro da nije bilo onog prokletog rata. Ne bi nam trebala duhovna obnova. A eto sada nam, nažalost, treba."

Međutim, ovakva i slična razmišljanja su pogrešna. Potrebno je da znamo istinu, a istina je da smo čak rođeni sa potrebom za duhovnom obnovom. Nakon što su naši praroditelji Adam i Eva sagriješili protiv Boga, nešto se promijenilo u čovjeku. Biblija uči da je u čovjeka ušao grijeh. U nas se uvukla neka sila koja nas vuče dole. Odnos između Boga i čovjeka se pokvario. Pokvarili su se i odnosi među ljudima.

Međutim, danas, kao i uvijek, mnogi ne priznaju potrebu za duhovnom obnovom. Postoje učenja koja tvrde da je čovjek dobar sam po sebi. Još misle da on evoluira ka nečem boljem. Tako i mnogi pojedinci misle da je sa njima sve uredu. "Ako nekome treba duhovna obnova onda to sigurno nisam ja. Ma ja sam dobar i pošten!" kažu mnogi. "Nikog nisam ubio ni silovao. Ne psujem puno, ne lažem puno, ne kradem puno. Njima, tamo nekima, treba duhovna obnova. Ja sam sasvim u redu i dobro se osjećam." Tako misle mnogi ljudi. Možda i ti misliš tako? Ali to nije ono što Bog misli i što je istina.

Općenita potreba

Kome je potrebna duhovna obnova? Tko je sagriješio protiv Boga? Da li sav svijet ili samo neki ljudi? Da li svi narodi ili samo neki? Da li svi u Bosni ili samo neki? Da li su sagriješili samo oni u Kalinskoj ili smo i mi u Barama? Kome treba duhovna obnova, odnosno treba li nama?

Razmislimo malo o općenitoj potrebi čovječanstva za duhovnom obnovom. Prije nego pogledamo što Božja riječ - Biblija kaže, pokušajmo potrebu za duhovnom obnovom uočiti promatrajući svijet oko nas.

Tko normalan može reći da je sve u redu sa ovim svijetom ili sa čovječanstvom uopće? U svijetu vidimo mnoge probleme nerede i nevolje. Čujemo za ratove, zemljotrese, poplave, bolesti i mnoge druge nevolje. Ali kada bi to bilo sve! Mi možemo vidjeti nešto što teško možemo razumjeti: sam čovjek stvara probleme i nevolje, kako drugima, tako i sebi.

Ljudi ubijaju jedni druge, mrze jedni druge, lažu jedni druge, kradu jedni drugima, tuku jedni druge i iskorištavaju jedni druge. Ja ne znam kako je vama, ali meni se ovo ne čini nimalo dobro i normalno. Ovo nam pokazuje da nešto nije uredu s čovjekom. Nešto nije u redu u odnosima među ljudima. Nešto nije u redu ni u odnosu između ljudi i Boga.

Neki kažu da su nam nekada branili vjeru, a eto sada smo slobodni da vjerujemo. Međutim, kako ja vidim ljudi nisu postali ništa bolji. Čini mi se da sada psuju više nego što su psovali prije. Šta psovki čujem na ulici od starijih i mlađih, pa čak i od djece. Znate li koja je najčešća psovka, ili što se najčešće psuje? Jedna od najčešćih psovki svakako je psovanje Boga i Isusa. Zar to ne pokazuje da nešto nije uredu s ljudima i sa njihovim odnosom prema Bogu?

Zar nam ove stvari ne ukazuju na potrebu za duhovnom obnovom? Onaj koji misli da čovječanstvo napreduje samo zato što danas imamo puno modernije kompjutere taj se vara. Neka takav na čovječanstvo pogleda sa moralne strane pa će vidjeti ruglo na sve strane.

Osobna potreba

Što je s našom osobnom potrebom za duhovnom obnovom? Neki će reći: "Pa da, nekima sigurno treba duhovna obnova!" Tamo nekima, ili svima nama? Zar ima netko među nama koji ne treba duhovnu obnovu i promjenu? Ima li netko tko ima sasvim dobar odnos sa svojim bližnjima i sa Bogom? Netko tko nikada nije slagao, ukrao prevario, opsovao, mrzio, tračao, govorio iza leđa, itd.? Ako ima neki takav pravednik volio bih da ga upoznam poslije seminara.

Samopravednost je jedan od najvećih čovjekovih problema. To je zabluda u kojoj mnogi žive.

Božja riječ Biblija kaže da nema pravednoga ni samo jednoga. U poslanici Rimljanima apostol Pavao želi pokazati da su svi ljudi grešnici i da im je potrebna duhovna obnova. Pavao posvećuje tri poglavlja poslanice da pokaže i dokaže da su svi sagriješili. On je napisao ove riječi:

Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova. Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje, puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači, klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni, nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni. Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. (Rim 1:18-32)

Ovo izgleda kao da apostol Pavao opisuje nas u Bosni i Hercegovini. On ustvari pokazuje i dokazuje grešnost čitavog čovječanstva. Svi su grešnici, ali ne samo to, nego se Božji gnjev i Božji sud očituje na zemlji danas.

Kada su Židovi slušali apostola Pavla oni su pomisli da on govori samo o ljudima koji nisu Židovi. To je bilo zato što je Židovski narod bio prvi narod koji je primio Riječ Božju – Božji Zakon, i koji su sa Bogom sklopili poseban savez. Zato su oni mislili da su oni pravedni, a svi drugi bezbožni. Međutim, to je bila velika zabluda. Apostol Pavao želi pokazati da su i oni, iako su imali Božju riječ, bili jednako bezbožni kao i svi drugi ljudi.

Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! Doista, kako je pisano, "ime se Božje zbog vas huli među narodima. (Rim 2:17-24)

Namjera apostola Pavla u poslanici Rimljanima je, dakle, bila da svima pokaže i dokaže da su grešni i da trebaju duhovnu obnovu (a to je i moja namjera večeras). Zato apostol Pavao svoj govor o ljudskoj grešnosti završava riječima:

Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, kao što je pisano: "Nema pravedna ni jednoga, nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema. Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin, usta im puna kletve i grkosti; noge im hitre da krv proliju, razvaline i nevolja na njinim su putima, put mira oni ne poznaju, straha Božjega nemaju pred očima." A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. Zato se po djelima Zakona "nitko neće opravdati pred njim." Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha! (Rim 3:9-20).

Veoma je važno da shvatimo svoju potrebu za duhovnom obnovom, jer je duhovna obnova nešto najvažnije što možemo doživjeti u životu. Jer ako ne shvaćamo potrebu za duhovnom obnovom, onda je nećemo ni tražiti jer ćemo misliti da je sa nama sve uredu. Ali bez duhovne obnove nikad ništa neće biti uredu ni na ovom svijetu ni u budućem.

Za ateiste

Neki ljudi uopće ne vjeruju da Bog postoji i da postoji grijeh. Međutim, oni mogu gledati na svoj život iz neke druge perspektive. Mogu se zapitati gdje je nestala radost iz njihovih srca? Zašto ih stalno pritiska nekakva tjeskoba u srcu? Zašto ta grižnja savjesti? Zašto se i pored svega osjećaju usamljeni? Zašto se osjećaju kao da život promiče pored njih a oni nisu u stanju da ga uhvate? Zašto se osjećaju kao da život nema nikakvog smisla? Zar ove stvari ne ukazuju na potrebu za duhovnom obnovom?

Nadam se da sam vas bar malo uspio zainteresirati da razmislite o potrebi za duhovnom obnovom. Sada ćemo se pitati još neka pitanja:

Potraga za rješenjem

Gdje je tajna? Kako se riješiti tjeskobe, nemira, grižnje savjesti, konfuzije, ogorčenosti, mržnje, ovisnosti i drugih problema koje imamo? Da li uopće postoji neko rješenje? Kako do duhovne obnove?

Mnogi svoje probleme pokušavaju riješiti duvanom, drogom, alkoholom, ali tu nema rješenja. Drugi opet pokušavaju pomoću stjecanja novca, ugleda, moći, ali ni tu nema rješenja. Zašto? Jer glavni problem u našem životu nisu naši osjećaji, niti ono što mi smatramo problemom, nego grijeh.

Glavni problem zbog kojeg nam i treba duhovna obnova jeste grijeh. Nekima ova riječ možda već zvuči smiješno i nestvarno, jer je ih je sotona uspio prevariti da grijeh uopće i ne postoji, ali itekako postoji. Grijeh je čovjekova pobuna protiv Boga, Grijeh je kršenje Božjeg Zakona. Grijeh je neka urođena sklonost koja nas vuče u pravcu za koji ponekad i sami znamo da ne valja. Grijeh je kada čovjek živi prema svom samovoljnom mišljenju i prema tjelesnim željama. Grijeh je čovjekov najveći problem i njegova najveća bolest. On je izvor svih ostali problema.

Primjer

Ovo ću vam nekako pokušati ilustrirati. Ja se osim biblijskom teologijom bavim i nekim drugim stvarima. U slobodno vrijeme se bavim gljivama. Volim da berem gljive, da ih proučavam, da istražujem nove vrste, ali volim i da ih jedem. Jedna od nezgodnih stvari u gljivarstvu je da postoje i otrovne gljive. Postoje razne vrste otrovnih gljiva. I postoje različite vrste trovanja gljivama. Kod nekih trovanja se mogu desiti slijedeći simptomi:

Otrovani čovjek počinje da povraća. Dobije proljev. Boli ga stomak. Preznojava se. Bubrezi i jetra počinju da otkazuju i da se pretvaraju u mast. Dakle, otrov je ušao u organizam i njegovo djelovanje se ispoljava na razne načine, koje zovemo simptomima. Mi ne vidimo otrov, ali vidimo simptome.

Budući da smo prepoznali simptome trovanja, mi možemo pokušati da ih liječimo. Možemo probati neka sredstva protiv povraćanja. To bi naravno bilo potpuno pogrešno, ali mi mislimo da bi to bilo dobro. Zatim, možemo davati lijekove za bubrege i za jetru. To će biti korisno u određenoj mjeri. Međutim, problem je što liječeći simptome nećemo uspjeti pomoći čovjeku. Eh, kada bi smo mogli nekako ukloniti otrov iz njegovog tijela. Što bi se onda desilo? Tada bi se automatski povukli i simptomi. Dakle, ako bi uklonili uzrok, nestale bi i posljedice.

Eto, baš je tako i s našim životima. Imamo razne nevolje i probleme, ali to su sve simptomi grijeha koji je u nama. Grijeh je taj problem koji mnogi i ne priznaju, a koji uzrokuje svo zlo i svaki drugi problem.

Da nam je nekako izbaciti taj grijeh iz nas, tu neku silu koja nas vuče da radimo stvari koje i sami ponekad ne volimo, ili ih volimo, ali smo svjesni (ili nismo) da nam kvare život. Da nam je da nam Bog nekako oprosti sve grijehe koje smo do sada učinili. Da nam je da se nekako pomirimo i sprijateljimo sa Bogom. Da nam je dobiti mirnu i čistu savjest.

Mnogi ljudi imaju ovu želju i uviđaju potrebu ovih stvari, ali oni ih traže na pogrešnom mjestu. Mnogi misle da će im Bog oprostiti grijehe ako učine kakvu pokoru ili žrtvu, ili ako učine kakvo dobro djelo, ili ako mole duge molitve ili ako se učlane u ovu ili onu crkvu. Međutim to uopće nije istina. Čovjek ne može zaslužiti oproštenje grijeha.

Kristov Križ

Postoji jedno i samo jedno rješenje naših problema, a to je križ Isusa Krista.

Rješenje je uvijek postojalo i uvijek bilo prisutno, ali mi nismo na njega obraćali pozornost. Rješenje je, dakle, križ Isusa Krista. Ovdje ne mislim na neki znak ili simbol, nego na no što se dogodilo na križu Golgote prije dvije tisuće godina. Tu je sva mudrost i tu je svako rješenje. Ali je žalosno što ljudi danas to ne razumiju. Mnogi u kući drže raspelo i imaju križ na lančiću, ali ne znaju tko je umro na križu, zašto je umro i kakve to uopće ima veze sa nama danas i sa našim svakodnevnim životom.

Isus Krist je Sin Božji. On je Bog u tijelu. On je umro na križu za naše grijehe. To ustvari znači da je On umro umjesto nas. On je zamjenska žrtva. Božji gnjev i Božja kazna treba pasti na nas, ali je Bog odlučio da za nas otvori put spasenja i da kazna umjesto na nas padne na Njegovog jedinorođenog i bezgrešnog Sina. Zar to nije fantastično i gotovo nevjerojatno?

Onaj koji zna nešto o Bibliji sigurno zna da su se u starozavjetno vrijeme za grijehe prinosile životinjske žrtve. Biblija kaže da one nisu mogle uzeti grijehe, nego su bile slikovito proročanstvo o Kristu koji je imao doći. Krist se u Bibliji zove i Janje Božje. Ivan Krstitelj je za njega vikao: "Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta".

Prorok Izaija je proricao sedamsto godina prije Krista i zapisao je slijedeće:

"Za naše grijehe probodoše njega (…) Na njega pada kazna radi našeg mira." (Iza 53:1-8)

Naša kazna je pala na Krista. Dok gledamo na križ Kristov mi moramo uvidjeti neke osnovne stvari koje moramo zapamtiti:

Kristov križ jasno pokazuje ozbiljnost grijeha. Mi preko grijeha često prelazimo olako. Međutim, Kristov križ nam pokazuje da je grijeh veoma ozbiljna stvar. Grijeh je toliko ozbiljan da je Sin Božji morao umrijeti da bi nama moglo biti oprošteno.

Ako ikad ubuduće pomislite da je grijeh nevažan sjetite se da je plaća grijeha

smrt i da za grijeh moraš umrijeti ili ti ili Krist umjesto tebe.

Kristov križ pokazuje da nema drugi put spasenja i oproštenja grijeha. Kada bi se grijesi mogli oprostiti na neki drugi način, zar bi Sin Božji morao umirati na križu? Zato onaj koji misli da će mu Bog oprostiti grijehe samo zato što je izmolio nekoliko molitava ili dao novac u crkvu ili obilazio kip na koljenima kao da kaže da kaže da Kristova žrtva nije potrebna. Jer ako Bog oprašta grijehe zbog naših žrtava, onda Kristova žrtva nije potrebna. I svaki onaj koji misli da može dobiti oproštenje grijeha zbog nečeg drugog osim zbog Kristove prolivene krvi, taj je u velikoj zabludi. On kao da kaže Bogu: "meni Krist ne treba!" Kristov križ, dakle, pokazuje da je to jedini način spasenja i oproštenje, jer sin Božji ne bi umro da je moglo biti ikako drugačije.

Kristov križ pokazuje Božju ljubav prema čovjeku. Bog je dao svog ljubljenog sina zbog ljubavi prema nama. Biblija kaže da je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje već da ima život vječni. Ako ikada pomisliš da te Bog ne voli, sjeti se da je svoga sina žrtvovao za tebe. Istina može biti samo da ti ne voliš Njega. Postoje još mnoge stvari koje se ovdje mogu reći, ali nemamo vremena za sve.

Da li se sve ovo automatski primjenjuje na moj život? Da li nam Bog oprašta sve čim se rodimo? Ili ako su nam roditelji bili veliki vjernici onda je i nama oprošteno. Ili što sve drugo ljudi ne zamišljaju. Nas treba da zanima samo jedno: Što Biblija kaže. Kako se ono što je Krist učinio na križu može primijeniti na mene danas i na moj svakodnevni život, odnosno kako mogu doživjeti duhovnu obnovu?

Biblija to razmatra sa nekoliko strana i opisuje na razne načine. Govori o pokajanju, obraćenju, vjeri u Krista, primanju Krista i sl. Apostol Ivan je za Krista napisao slijedeće:

"K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja; onima koji vjeruju u njegovo ime" (Iv 1:12). U Krista trebamo vjerovati i primiti ga kao svog Gospodina, Spasitelja i Učitelja.

Čini mi se da je sam Isus to najbolje objasnio kada je slao apostola Pavla:

"Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti pokazati. Izbavit ću te od naroda i od pogana kojima te šaljem da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu među posvećenima." (Dj 26:16-18)

Pavao je uradio onako kako i svjedoči pred kraljem Agripom:

"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viđenju. Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu i čine djela dostojna obraćenja. (Dj 26:19,20)

Da bismo doživjeli oproštenje grijeha i duhovnu obnovu moramo poslušati Isusove riječi.

Prvo moramo priznati da smo mi ti kojima je potrebno oproštenje i duhovna obnova. Tko ne prizna da je grešan tome Krist ne treba. A kome Krist ne treba, taj je izgubljen zauvijek.

Drugo, moramo se pokajati i obratiti od grijeha. Moramo u svom srcu raskrstiti sa grijehom. Nakon što priznamo da smo živjeli po svojoj volji i po svojim željama, da smo lagali, ogovarali, bludničili, pijančili, psovali, živjeli bezbožno, te bili arogantni i oholi, trebamo donijeti odluku da tako više ne želimo živjeti.

Treće, i najvažnije, to moramo donijeti pred Krista, jer bez Njega ne možemo ništa učiniti. Njemu trebamo reći za svoje pokajanje i od Njega trebamo tražiti oproštenje i duhovnu obnovu. Ako njemu ne dođemo, nitko drugi nas ne može spasiti. Nikakav čovjek, živ ili mrtav, i nikakva institucija, nego samo Isus, jer prema riječima svetog Petra, koje su zapisane u Bibliji, spasenja nema ni po jednom drugom jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti (Dj 4:12). Nema drugog imena. I tko traži spasenje i duhovnu obnovu negdje drugo taj je u velikoj zabludi.

A hoće li nas Isus primiti? Možemo li mi obični ljudi doći pred Njega?

Poslušajmo što on sam kaže:

Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako. (Mt 11:28-30)

On te zove. Ne dozvoli da te itko ubjedi da to nije istina. Dođi k Njemu. Uzmi jaram Njegov i uči od Njega. Kakav valjan razlog možeš imati da ne dođeš k Njemu koji te stvorio i koji je umro za tebe?

Ja ne želim da ovaj seminar bude samo davanje informacija o našoj duhovnoj potrebi i o primanju oproštenja po vjeri u Krista, nego želim da oni koji žele to i dožive.

Priznajemo li svoju grešnost i potrebu za duhovnom obnovom?

Želimo li se obratiti od svojih grijeha?

Želimo li doći Kristu i primiti oproštenje i duhovnu obnovu?

Želimo li se riješiti sile grijeha koja kvari naše živote i naše odnose?

On nas ljubi. On je umro za nas. On nas poziva k sebi. Zašto da se oglušimo o Njegov poziv?

Sada ćemo uzeti nekoliko minuta vremena u tišini. Isus je ovdje prisutan, jer je On Bog koji je sveprisutan. Njemu trebaš reći svoju potrebu. Reci Mu da priznaješ da si grešnik. Zamoli Ga da ti oprosti grijehe i da On od danas vodi i upravlja tvoj život. Možemo sagnuti svoje glave i možemo u sebi Isusu reći svoju odluku. On će nas sigurno čuti. On je rekao: "Onaj koji dođe k meni sigurno ga neću izbaciti van".

© Kršćanska baptistička crkva Novi Travnik, http://www.kbcnt.net/